Naša škola

U cvjetnjaku prigorskome, ponosna i gorda stoji,

kao srce licitarsko usred starog spomenara.

požutjela od dodira, suzom, smijehom okupana,

osjećaje nježne budi, čučerska nam škola stara.

I dok listaš, u ganuću, te stranice uspomena

pred očima smjenjuju se u slikama stari naši:

roditelji, učitelji, nadzornici, duhovnici,

ravnatelji, podvornici, odlikaši, popravkaši.

U tom hramu učenosti, domu znanja i vještina

učili su preci naši, a djeca nam uče sada,

sve što važno je za čovjeka, narod naš i čovječanstvo.

I da znanje i ratove i nedaće sve nadvlada.

U tvom krilu odnjegovan, rascvao se i “Bosiljak”

što domaćim cvijetom cvjeta već stotinu dugih ljeta.

I hrvatsko ime brani i čučerski kraj pronosi

vjeru svoju, vjernost rodu, širi krajevima svijeta.

Dok naručje tvoje toplo čeka nova pokoljenja,

da ljubavlju i istinom obogatiš bića mala,

stoljeće se novo smiješi, a staro na pozdrav maše.

Među njima tek je stalna odanost i naše hvala

                                                          Ana Šušković